Priča o neočekivanom prijateljstvu koje je nastalo tokom US Opena, a koje je preraslo u dugogodišnju vezu obeleženu zajedničkim praćenjem teniskih mečeva i razmenom životnih iskustava.
Ponekad, najveća blaga koja nam donesu velika sportska takmičenja nisu pehari ili medalje, već neočekivana poznanstva koja prerastu u prava prijateljstva. Upravo takva priča vezuje se za novinara Sašu Ozma i njegovog prijatelja sa Filipina, koji je pronađen tokom jednog od njegovih izveštaja sa US Opena 2016. godine.
Dok je novinar nesigurnim korakom prilazio terenu, ugledao je čoveka širokog osmeha, sa dva velika objektiva u rukama i kapom na glavi. Taj susret, iniciran jednostavnim pitanjem „Hoćeš malo da ti slikam?“, označio je početak dugogodišnjeg prijateljstva. Danas, deset godina kasnije, ovaj čovek radi na Volstritu, a US Open mu je i dalje omiljeno doba godine, dok njegove fotografije često krase i stranice Sport Kluba.
Njihova veza negovana je kroz brojne zajedničke trenutke. Od posete Central parku, ispijanja piva na vrhu skupog hotela u Bruklinu, do beskrajnih razgovora o tenisu i životu. Prijateljstvo je obeleženo i zajedničkim praćenjem mečeva našeg šampiona Novaka Đokovića – poruke poput „Koji mu je?“ kada igra loše, ili „Jesi video našeg momka?“ kada pobeđuje, postale su ritual.
Ovaj gospodin, kako ga opisuje Ozmo, poseduje izuzetnu sposobnost razumevanja ljudi, čitanja govora tela i pamćenja imena, veštine koje su mu pomogle da izgradi uspešnu karijeru. Njegova radost zbog malih stvari, poput jagoda koje mu je doneo novinar na Vimbldonu, pokazuje njegovu iskrenu prirodu.
Iako još uvek nije posetio Srbiju, ovaj prijatelj iz Velike Jabuke izražava veliku naklonost prema našoj kulturi, čak i prema hrani, što potvrđuje i njegova želja da probaju „onaj naš godišnji koktel“. Njihova veza, rođena na teniskim terenima, dokaz je da sport spaja ljude na najlepši mogući način.
(Tenis Uživo, M. Vasić)








Komentari