13/07/24 - 12:57h

KOLUMNA MARKA MARJANOVIĆA: Univerzalno čudo i autohtoni inat

 

Koliko god je dugo gledali na delu, a istinski se nadamo da će kulminacija uslediti na pariskoj šljaci ovog leta, snagu inata Novaka Đokovića smo najbolje spoznali onog momenta kada je sebe nazvao “Mali od Srbije”. E taj trenutak, taj izraz, jeste najčistiji, najogoljeniji INAT koji se (u)kazao u vrhunskom sportu. Ne može biti ništa drugo.


Pet nedelja nakon što je operisao meniskus kolena, Novak Đoković (37) će igrati finale Vimbldona.

Ova konstatacija je apsurdna, nerealna, nadrealna, paranormalna i istinita. Sa sve brojem u zagradi i ostalim okolnostima, to je jedno od najvećih čuda u istoriji sporta. Status ovog podviga neće promeniti ishod velikog finala sa Alkarasom.

Ta reč “čudo” se toliko lako i često koristi da vam prosto dođe žao što ne postoji ubedljivji izraz. “Čudo nad čudima” mnogo glupo zvuči.

Kako je vreme posle operacije odmicalo, sve više su rasle šanse da se Novak osposobi da zaigra, ali, u očima većine nas, to nije bilo najpametnije rešenje zbog sledećih argumenata: Dolaze Olimpijske igre koje su i njegov i “naš” prioritet; Čak i da se oporavi, neće imati vremena da kroz treninge optimizuje formu, a zašto bi igrao ako ne može dalje od trećeg ili četvrtog kola; Ogroman je rizik, dovodi u pitanje nastavak sezone, verovatno i karijere.

Čuda se stvaraju iracionalnim odlukama, ali se ovo ne može tako okarakterisati. Jednostavno, Novak Đoković je sve postigao racionalnim potezima, ali je limite racija podigao najviše od svih, tretirajući svoje telo maksimalno disciplinovano u potpuno jedinstvenim, novim okvirima koje je otkrio i u koje je verovao kada (skoro) niko nije. Do kraja.

Radio sam sa ogromnim sportskim veličinama, olimpijskim pobednicima, najvećim sportistima u istoriji, ali… da neko ima ovakvu snagu volje kao Novak Đoković? Nisam verovao da tako nešto može postojati – rekao je pre tri dana Žan-Žorž Selie, najrenomiraniji svetski fizioterapeut.

E sad…ta snaga volje se hrani sa nekoliko izvora, opšte poznatih i “dostupnih” svima. Novakova je jača od svih koji su ikada dodirnuli reket iz vrlo konkretnog razloga.

Jedno od najvećih bogatstava srpskog jezika je reč koja se ne može prevesti na strane. Inat. Jednosložna, autohtona, prebogata mineralima, sa magičnim svojstvima (u sportu). Samim tim i vrlo opasnim. Može da spase, ali i da uništi, zavisno od ambicija i opreza.

Koliko god je dugo gledali na delu, a istinski se nadamo da će kulminacija uslediti na pariskoj šljaci ovog leta, snagu inata Novaka Đokovića smo najbolje spoznali onog momenta kada je sebe nazvao “Mali od Srbije”. E taj trenutak, taj izraz, jeste najčistiji, najogoljeniji INAT koji se (u)kazao u vrhunskom sportu. Ne može biti ništa drugo.

I ne postoji plodnije tlo za uzgoj te autohtone srpske emocije od travnatog terena, fino negovanog i sa četiri strane opkoljenog aristokratskim, kišobranima, lepezama i arogancijom naoružanim kraljevskim auditorijumom kojima Mali od Srbije predugo već krade osmeh sa lica.

Neki naši lingvisti-globalisti su se potrudili da nemuštim definicijama od inata naprave verziju neosnovanog prkosa, ali duh našeg jezika je prejak da prihvati takvu anomaliju.

Inat je ponašanje pojedinca ili grupe svojstveno po besmislenom i upornom suprostavljanju zarad suprostavljanja. Unutrašnji motiv za sprovođenje inata nisu sopstvena ubeđenja, već želja da se nekom drugom eventualno nešto dokaže ili pokaže. Pokazivanje inata tada postaje samom sebi cilj, a početni povod ostaje u drugom planu.

Mentalni sklop Novaka Đokovića iskoristio je davno razijenu moć da iz ovoga uzme zdravu hranu, a odbaci štetnu. Između ostalog, najveći je svih vremena zbog sposobnosti da i otrov pretvori u gorivo. Možda lako zvuči, ali da bi se do tog stanja došlo, potrebna je spartanska, jedva opisiva i još teže dostižna displina tela i uma.

Dodajte tome koje zrno inata, i čuda postaju ostvariva. I čuda više nisu čuda. Kod Malog (37). Sada je već za takvu kategorizaciju nekog njegovog podviga neophodan i prkos medicini, ne samo prirodi.

A pomenuta kraljevska aristokratija (britanskoj se pridružila i danska, trebaće novo pojačanje sledeće godine), nikada neće naučiti iz svojih grešaka. Sole, bibere, ljute. I posle ih peče. A pinta piva je svake godine sve skuplja.

Finale? Ma…nekako, kao da nije toliko bitno kao pre. Mnogo je toga na stolu? Pa, uvek je. Nakon šest meseci revolucionarnog, slavodobitnog lupanja u doboš, Vaše Visočanstvo je izašlo na balkon i objavilo: Era nije završena!

(Tenis Uživo, M. Marjanović)


Teme:   Grend Slem, Kolumna, Novak Đoković, Teniseri, Turniri, Vesti, Vimbldon


Komentari

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.