20/07/18 - 12:24h

Novakovo otvoreno pismo: Nisam pažljivo slušao svoje telo

 

Najbolji srpski teniser Novak Đoković obratio se javnosti otvorenim pismom na društvenim mrežama.


Getty Images

Nakon osvajanja titule na ovogodišnjem Vimbldonu, Đoković je želeo da podeli sa javnošću kako je prošao njegov put do četvrtog trofeja na lonskonskom Grend slemu.

U prvom delu svoje poruke Novak je pisao o svojoj porodici i o tome kako je ona uticala na njega.

– Pišem ovo pismo između menjanja pelena i čitanja knjige o dinosaurusima. Želim da podelim sa svima vama kako sam se osećao kroz potovanje na Vimbldonu 2018. Prvo počeću sa time kako sam se osećao kada je moj sin bio u rukama moje supruge na ceremoniji dodele pehara. To je bila najlepša stvar koju sam imao na bilo kom turniru kojeg sam osvojio u karijeri. Kada sam postao otac, jedan od mojih najvećih snova je bio da moja deca prisustvuju mojim mečevima. Taj san se ostvario pre nekoliko dana. svi me pitaju da opišem taj osećaj. Nezaboravno, specijalno, predivno, ispunilo me je. Ali najviše bilo je magično! Kada razmislim o tom trenutku nije mogao da bude bolji, vikao je ‘Tata, tata!’. Potpuno sam se istopio tada. Emocije su me savladale. Veoma sam zahvalan što sam to iskusio. Zamišljao sam i molio sam se da ću osvojiti grend slem pred mojim deetetom. Srećom po mene, Tara i dalje raste i ne mogu da dočekam da me i ona vidi kao što me je Stefan video. Sve je bilo oko tenisa dok nisam postao otac i suprug. Sve što sam radio imalo je za cilj uspeh u tenisu. Kada sam postao otac, moj ‘svet’ je evoluirao. Nije se promenio, evoluirao je u nešto divno. naravno, više odgovornosti je bilo ali na kraju to donosi novu dimenziju ljubavi i energije unutar vas za koju nikad niste znali da postoji. Najveći poklon koji možete da dobijete od Boga je to osećanje posvećenosti deci. Ali nije to sve tako jasno kada postanete otac. Potrebno je da učite i da se otvorite da bi dostigli zlatni balans u životu kojem svi teže. Za mene to je balans između tenisa i porodice. Moja supruga me je podržavala od kada je rodila Stefana i Taru. Uvek je nalazila vreme da priča sa mnom o onome što mi je smetalo i pravilo problem, uvek mi je pomagala da se osetim tako da dajem najbolje od sebe kod kuće sa decom i sa njom i na teniskom terenu.

[Part 1] Dear Family & Friends, I am writing this message between nappy change and a dinosaurs 🦕 book. I wish to share, with all of you, how it felt to go through the journey of winning Wimbledon 2018. First of all, let me start by writing that the feeling of having my son in my wife’s arms at the trophy ceremony in the Player’s box was the most wonderful sensation I have had at any tournament that I have ever won in my career. When I became a father, one of my biggest dreams was to have my children present at the stands while I am playing. Let alone winning trophies. That dream came true several days ago. Everyone keeps on asking me to describe the feeling. I have said it is unforgettable, special, fulfilling, wonderful, joyful. But most of all, it is magical! When I thought that moment could not get any better, he shouted “Daddy, Daddy!“. That’s when I completely melted. Overwhelmed with emotions. Happy and joyful beyond belief. I am so GRATEFUL to have experienced that. I have imagined and prayed that one day I would win a Grand Slam trophy in front of my child. Luckily for me, Tara is growing up and I can’t wait for her to see me do the same as I did in front of Stefan. My whole (more or less) was about tennis until I became a father and husband. Everything I did was aimed at tennis success. When I became father and husband, my “world” evolved. It didn’t change, it evolved into something more beautiful. Of course, more responsibilities add up but at the end of the day, it unlocks a new dimension of Love and Energy inside of you that you never knew existed. And the biggest gift that you receive from God is the enhanced feeling of empathy, compassion and devotion to your kids. But it’s not all clear once you become a father. It takes learning and openness to reach that “golden balance” in Life which everyone is in pursuit for. For me it was balance between tennis, priorities and family. My wife was so helpful and supportive all the way since she gave birth to both Stefan and Tara. She always took time to discuss whatever bothered me and to help me find a way where I can feel like I am giving my best at home with kids and her and at the tennis court.

A post shared by Novak Djokovic (@djokernole) on

U drugom delu srpski as je opisao kako se osećao prošle godine kada je zbog povrede lakta morao da se povuče sa terena:

– U 2017. povreda mog desnog lakta je bila toliko ozbiljna da sam morao da se povučem sa Tura na šest meseci. Povreda je bila jedan od problema, drugi je bio moja motivacija. Nisam imao problema sa treninzima i sa uživanjem na teniskom terenu ali imao sam mentalne prepreke kada sam izlazio na teren. Jednog dana ću pričati više o izazovima sa kojima sam se susreo i koje sam osetio. Uvek ću poštovati ljude koji dele svoje najranjivije momente i koji ih smatraju za ključne momente preokreta i koji tada nalaze snagu koja inspiriše mnogo ljudi. Bio sam ranjiv toliko puta u poslednjih nekoliko godina. I još uvek sam ranjiv. Ne stidim se toga. To me upravo čini da budem iskreniji prema sebi i drugima. daje mi priliku da budem bliži ljudima. Mogu dublje da kopam i analiziram ono što se stvarno dešava unutar mene. Kada to otrkijem, mogu da napravim strategiju da prevaziđem problem koji traje i da nastavim kao snažnije, pametnije i srećnije ljudsko biće. Dve godine, nisam bio strpljiv sa mojim teniskim očekivanjima. Nisam imao pametnu strategiju. I sigurno nisam jasno slušao ono što mi moje telo kaže da postoji nešto ozibljno sa mojim laktom. Pokušavao sam da nađem rešenje i ono je uvek bilo u meni. Posle toliko promena treninga, reketa, članova tima, nisam znao da li ću se ikada vratiti na željeni nivo tenisa. zapravo jedan deo mene uvek veruje u moje kvalitete i mogućnosti. Ali uvek su bili momenti sumnje gde su stvari išle drugim tokom. Imao sam sreću da su me božanstvene sile odvele u pravom smeru. Smeru koji je dobar za mene. Smeru koji će mi doneti mir i balans.

[Part 2] In 2017, the injury of my right elbow was so severe that I was forced to be out from the Tour for 6 months. Injury was one of the issues, the other big one was any motivation. I didn’t have problems to practice and to enjoy the tennis court but I had mental hurdles when I had to compete. One day I will share more in depth what kind of challenges I had to face and how I felt. I have always respected people that share their most vulnerable moments as their turning points in finding true strength that inspires so many people. I was vulnerable so many times in the last few years. And I am still vulnerable. I am not ashamed of it. In contrary, it makes me more true to myself and others. It allows me to get closer to people. It allows me to “dig deep” and analyze what is truly happening inside of me. When I find that out, I am able to create a strategy to overcome this occurring issue and move on as a stronger, wiser, happier human being. For the last 2 years, I wasn’t patient with my tennis expectations. I wasn’t wise in strategizing. And I certainly wasn’t clearly hearing my body telling me that there is something serious happening with my elbow. I was trying to find solutions somewhere else and soliton was always inside of me. After many changes made with training, racket, team members, I didn’t know if I would be able to get back on the desired level of tennis. Actually, one part of me always believes in my own qualities and capabilities. But there was a lot of doubtful moments where course of action could have gone different ways. Fortunately, I had help from all the divine forces that guided me to the right direction. Direction that is good for me. The one that will bring me peace and balance.

A post shared by Novak Djokovic (@djokernole) on

Za kraj, on se zahvalio svima koji su bili uz njega i pomogli mu da osvoji Vimbldonski trofej:

– Svestan sam napora i posvećenosti koje su ljudi uložili u mene u poslednjih nekoliko godina kako bih se vratio na nivo tenisa koji će me vratiti Grend slem titulama. Želim da izrazim moju najveću zahvalnost, poštovanje i ljubav svim ljudima koji su verovali u mene i pomogli mi da osvojim još jedan trofej na Vimbldonu. Blagosloven sam da sam prošao ovo neverovatno putovanje i da imam podršku toliko ljudi širom sveta.
Volim vas
Volim tenis
Volim život

– P.S. Ponovo sam osetio fantastičan ukus vimbldonske trave. Ako bih dodao i malo avokada, bio bi savršen. – zaključio je Novak šaljivo.

(Tenis Uživo, J. Erdei)


Teme:   Novak Djoković, Teniseri, Vesti


Komentari

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.